subota, 5. travnja 2025.
Zemlja u Međugorju je blagoslovljena
Poruka s neba Valentinu Papagni u Sydneyu, Australija 18. ožujka 2025.
Tijekom noći, dok sam patila od jakih fizičkih bolova, pokušala sam moliti Apostolski simbol vjere, ali sve što sam radila je ponavljati prvi red: Vjerujem u Boga Oca Svemoćnog.
U sredini te patnje došao mi je Anđeo.
Reče mi, "Idi sa mnom. Odvedu ću te da se susretneš s grupom anđela."
Naglo smo se našli među mnogim nebeskim anđelima — različitih visina, svi obučeni u bijelo i svi sa valovitom plavom kosom. Neki su izgledali mlađe, dok su drugi bili stariji, svi sjajni svetosti. Čekali su nas.
Anđeli su rekli: "Valentino, danas dobivaš milosti od našeg Gospodina Isusa. Poslalo Nas je On kao grupu da ti se obratimo. Mi smo Božji glasnici i poslao nas je da ti otkrijemo poruku dobre vijesti."
"Želimo ti reći da se sada događaju mnoga čuda po svijetu i da Blagoslovljena Majka i Gospodin Isus dopuštaju da se oni dogode. Dogoduju se u Međugorju. Zemlja u Međugorju je blagoslovljena — to je sveta zemlja blagoslovljena od našeg Gospodina Isusa i Blagoslovljene Majke, Kraljice Mira, koja se tamo pojavljuje već mnogo godina sada. Zemlja i tlo su sveti."
"Terra Sancta!" viknuli su i ponavljali "Terra Sancta! Terra Sancta!"
Anđeli su nastavili: "Sada mnogi ljudi pokušavaju odneti malo tla kući, a neki ga čak uzimaju u velikim količinama. Vjeruju da će se dogoditi mnogo čuda kroz tlo iz Međugorja kada ga odnese kući."
Rekla sam anđelima: "Vjerujem uskoro neće biti više tla!"
Mehko su se smijali i rekli: "Tamo je puno toga!"
U viziji mi su pokazali kako neke osobe uzimaju ruksake pune tla. Anđeli su rekli: "Malo su požudni. Nema potrebe za tim. Mala količina je dovoljna."
Zatim, anđeli mi otkrili nešto drugo. Rekli su: "Na mnogim mjestima po svijetu iz zemlje će izbijati izvori vode koji će također biti ljekoviti za bolesne. Moći će piti vodu ili blagosloviti se njome."
Dok sam ja i moj Anđeo razgovarala s grupom anđela, naglo je pojavio lijep mali dječak. Izgledao je kao da ima četiri ili pet godina sa smedlom kosom. Došao mi je direktno pred sebe.
Gledajući me, reče: "Tako sam gladan. Možeš li mi nešto dati jesti?"
Čim je izgovorio te riječi, u mojoj ruci se pojavile čokoladice u pojedinačnim omotima. Bilo ih je dosta komada. Razmotala sam ih jedno po jedno i počela stavljati mu u njegov mali usti, a on je svaki proždirao.
Anđeli su me gledali i malog Dječaka, osmehivajući se dok su izjavili: "On je Divino Jesu! Divino Jesu!"
Odma znali su da je to Dijete naš Gospodin Isus i počeli su ga hvaliti i slaviti — Božansko Dijete Isusa.
Mislila sam, ‘Tu su anđeli, pa zašto bi naš Gospodin Isus došao tražići od mene hranu?’
Zatim je malo Gospodine Isuse rekao: “Ali ja još uvijek gladan jesam i želim više od tebe.”
Tada sam shvatila da nije bio gladan za hranu, nego za duše. Naš Gospodin Isus je gladan za molitve i žeđan za dušama kako bi ih spasio.
Anđeli su rekli: “Mi smo vaši anđeli za dan, a mi hodamo s vama da vas štitim.” Danas sam zaslužila sve ove anđele za svoju zaštitu.
Kad sam pričala s anđeosima, osjećala sam kao da ih poznajem, prava bliskost.
Zatim imam rekao: “Sada moram otići.”
Upitali su me: “Ali znaš li put natrag?”
Odgovorila sam: “Mislim da ću naći svoj put.” To sam rekla jer sam vidjela lijepu bujnu zelenu šumu u blizini, s cestom koja ide kroz nju i u mojem umu mislila sam da će samo otići tom cestom i naposljetku naći izlaz.
Anđeli su se gledali jedni druge, osmehujći se i smiješći, govoreći: “Nećeš znati put. Mi smo oni koji ćemo te voditi i vratiti natrag.”
Rekla sam: “Hvala, moji anđele čuvari.” Odveli su me kući.